I… tako je, jedan od mojih glavnih likova; novoimenovani Opat Lav Crijević finuo na Lokrum, kako bi jopet vratio ugled benediktinskoj opatiji i samostanu sv. Marije lokrumske. Imađinaj te se;Dubrovčani se zavjetovali sv. Benediktu da spasi Grad od požara, a ne sv. Vlahu, vjerojatno su i u to vrijeme pratili europske modne trendove; va'ben, sagradili su samostan i crkvu na otoku, i požar bi istog časa ugašen. Tako je i bilo, a roman je i fantazija, pa mi morate vjerovati. Jerbo, su legende uistinu živjele u… i, s Dubrovnikom, ne samo ona o Rikardu Lavljeg Srca, nego puno toga što će iskusiti moji glavni junaci, po'polako sve će vam oni ispripoviđet, ali prvenstveno zahvaljujući benediktincima. Smatra se kako su oni i poticatelji legende, što potvrđuje i stečeno pravo Opata lokrumskog benediktinskog samostana da drži pontifikalnu misu u Katedrali u nazočnosti kneza i vlade, na Kandeloru; to je dan uoči proslave sv. Vlaha, pozivajući se na zavjetno obećanje engleskom kralju. Eto, ti ga tu, pa vi sad viđite, što jest, a što nije? Je li se kletva ostvarila?
Godila su na otoku nobilitat od austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj cvjetnoj raskoši uživali i sami članovi carske porodice Habsburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romanci, ali i njihovih tragedija.
U travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom Charlottom na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maxsimilian, koji će tamo, proglasivši se za meksičkog cara, biti uhićen, zlostavljan, osuđen na smrt i strijeljan.
Charlotta se ponovo vratila na Lokrum, ali doživjela je brodolom i jedva ostala živa. Ipak, njen kraj bit će tragičan: umire pomračena uma u Maksimilijanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta. Povereta. Novi vlasnik Lokruma postat će prestonasljednik Rudolf, jedinac Franca Josipa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovačkom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zaručnicom Stefanijom. Stari dubrovački kroničari kažu da se "zemlja zatresla, a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na lokrumsku obalu. Bio je to, kažu… predznak skore Rudolfove tragedije. I odista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling odigrat će se tragedija koja će mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomućenim strastima i ljubomorom, austrijski će prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirišljavim ružama, ubiti svoju prekrasnu ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu živahnu kćerku ugarskog plemića Albina fon Vecere, a nakon toga pucat sebi u slijepočnicu i tako okončati svoj kratki, ali uzbudljivi život (1858.-1889.) Ma, koje strasti, ma che …dolce vita, come una vera favola 'sto…Lokrum?
In somma, jedini koji je dobro proš'o, kako su stari dubrovački kroničari obradili priču o Rikardu Lavljeg Srca i Dubrovniku, odnosno Lokrumu. Legenda kazuje kako su u 12 st. (kroničari uzimaju god. 1116., koja nije točna) engleski kralj Rikard Lavljeg Srca i kraljica Genevieve plovili na mletačkoj lađi, a prilikom povratka iz 3. križarske vojne, zapali u strahovitu oluju na otvorenom moru. Kralj se zavjetovao Gospi da će, ukoliko se spasi, sagraditi dvije crkve njoj u čast: prvu na mjestu na koje stupi čizmom, a drugu u Engleskoj. Dalje, legenda kazuje da se je jedrenjak uspio dokopati malene uvale Portoća na Lokruma. Crkva je izgrađena; štoviše, Richard se dao nagovoriti od Dubrovčana da otpravi mletački brod, a da prema Ankoni parti na dubrovačkom jedrenjaku; eto, im za despet! A Mlečići pokupe prnje pokakani! Jerbo je Grad, ipak čudo Svetoga Vlaha, koji ga je po legendi spašavao od lukavstava Mlečana i zauzimanja po tko zna koliko puta bi ga salvo i ost'o sempre libero? Ma che …diplomacija, a?
Ni jedrenjak 'Triton' austrijske mornarice nije uspio bordižat lokrumskim kanalom, potonuo je od strahovite eksplozije komore od municije u osam ura navečer 9. svibnja 1859. Samo je deset marinaja spašeno, a zapovjednik i osamdeset pet članova posade počivaju podno lokrumskog mora, a iznad mjesta nesreće Maksimilijan Habsburški je dao podići kameni križ s uklesanim imenima, što se vidi kad se vozite s vaporom iz porta. Posljednja, najnovija mistična priča po Stradunu je ona, što kruži Internetom i MMS-om ovih dana, o pojavi duha na prozoru benediktinskog samostana…?! Eto, a sada homo viđet kako sam sve to posložila i imađinala u mom romanu;
Na Lokrum dolazi grupa mladih znanstvenika u namjeri da istraže artefakte vezane za daleku povijest otoka; no, nailaze na mistična tragove koje vode do duboke prošlosti vezane uz njegove legende, te dolazi do sukoba među njima oko pitanja na koja je potrebno što prije odgovoriti: Što su sile prirode? Što je čovjek? Zašto klimatske promjene? Što je suštinsko obilježje ljudske autentičnosti? Potencirajući ih kako će vjerojatno postati najvažnija pitanja u naprednim zemljama u slijedećih nekoliko desetljeća. Istraživačkim radom guraju granice znanosti kroz vanjske i unutrašnje dimenzije života i kozmosa, mijenjaju samu prirodu ljudskog postojanja kroz modernu kvantnu fiziku, koja nas uvjerava kako postoji "svijet s one strane vidljivog". |
No, što bi radilo zlo, kad ne bi bilo dobra? Bogati jahtaš želi se dokopati vrijedne zemlje, i naravno uz intrige i moćne političare, štoviše, ubojstva, trovanja mandragorom, pomoću koje otkriva budućnost, pokušava pribaviti bogatstvo. Naime, mandragora je poznata još od Republike; u odmjerenim dozama je moćna biljka-droga koja može izazvati fikcije, ali u polu budnom stanju…danas je korisna u špijunskim poslovima, jerbo je drogirani mandragorom podložan sugestijama pa mu je vrlo jednostavno obaviti uslugu...?!
Ne može niti bez slojevitih znanstvenih rasprava kako bi pokušali razmrsili višestruke niti povijesti, isprepletene s ovom bajkom na Lokrumu, ali usprkos njihovim naporima i problemima u odnosima među njima samima, stvari se kompliciraju i ostaju i dalje prekrivene velom tajne...
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" još uvijek traje, čekajući sada darovite scenariste koji će od mog kazivanja snimiti priču za sva vremena...