Predstavljanje romana 'Lugareva kuća', autorice Jadranke Barač održat će se u četvrtak, 25. kolovoza u 19.00 sati u Lugarevoj kući na Lokrumu. Knjigu će predstaviti Mira Muhoberac, Glorija Šoletić, a svojim nastupom događaj će uveličati Klapa Kaše te Klapa s kapelice: Paola, Diana, Margarita, Ivana, Eta te Zvjedana. Proslava će se nastaviti na malom tratamentu u kafiću Lacroma.
Predgovor
Radnja se događa na našem otoku Lokrumu, u kojoj ispreplićem sve njegove poznate legende, mističnost i ljepotu. A, bez Lokruma, Dubrovnik zacijelo ne bi bio ono što jest, isto tako ni Lokrum bez Dubrovnika. Volim Lokrum, ne samo zbog njegove prirodne uščuvanosti, nego i zbog legendi koje su razbuktale moju maštu, kojima je prožeta sva prošlost otoka. Dok sam kao djevojčica išla s roditeljima i susjedima na Lokrum, s pohanim šnicelima i tećicama s punjenim paprikama, k'o da se selio cijeli Grad onamo, od gusta smo skakali po pješčanim stazicama, šumom, đardinima, Prirodoslovnom muzeju, botaničkom vrtu prepunog cvijeća, raznovrsnih čudnih plodova i drveće što ih nigdje prije nismo viđeli. Sve nas je to fasciniralo, no, sa zebnjom smo promatrali na funjestre starog samostana, jer smo znali za nekakvo prokletstvo, ali rado odlazili se igrati s djecom obitelji koji su živjeli u Lugarevoj kući, u samom pristaništu Portoća.
Di'fati ovako je to bilo: u noći prisilnog odlaska s Lokruma, benediktinci su navodno pošli u posljednju šetnju otokom, noseći naopako okrenute voštanice iz kojih je curio vosak kao svojevrsno upozorenje svakom budućem vlasniku Lokruma da neće biti sretan u životu, pri tom izgovarajući: Nek' je proklet svaki koji pribavi Lokrum za svoje osobno uživanje …Već smo ih zamišljali kako u crnim habitima s kapuljačama na glavi…užganih čerožina, hodaju i …hodaju po mrkloj noći i nešto mrmljaju, ali nismo se usudili hodit' dublje u šumu. A sve je započelo 1023.g. kad je Dubrovački nadbiskup Vital i načelnik Lampredije s gradskim plemstvom darovao svojim sugrađanima svećeniku Lavu i benediktincu Petru čitav otok da sagrade na njemu samostan i nesmetano ga posjeduju. A onda su se predomislili; vazda su unaprijed nešto kalkulali i aranđali se; eh… da je danaske tako imati pametnijeh glava?
I… tako je, jedan od mojih glavnih likova; novoimenovani Opat Lav Crijević finuo na Lokrum, kako bi jopet vratio ugled benediktinskoj opatiji i samostanu sv. Marije lokrumske. Imađinaj te se;Dubrovčani se zavjetovali sv. Benediktu da spasi Grad od požara, a ne sv. Vlahu, vjerojatno su i u to vrijeme pratili europske modne trendove; va'ben, sagradili su samostan i crkvu na otoku, i požar bi istog časa ugašen. Tako je i bilo, a roman je i fantazija, pa mi morate vjerovati. Jerbo, su legende uistinu živjele u… i, s Dubrovnikom, ne samo ona o Rikardu Lavljeg Srca, nego puno toga što će iskusiti moji glavni junaci, po'polako sve će vam oni ispripoviđet, ali prvenstveno zahvaljujući benediktincima. Smatra se kako su oni i poticatelji legende, što potvrđuje i stečeno pravo Opata lokrumskog benediktinskog samostana da drži pontifikalnu misu u Katedrali u nazočnosti kneza i vlade, na Kandeloru; to je dan uoči proslave sv. Vlaha, pozivajući se na zavjetno obećanje engleskom kralju. Eto, ti ga tu, pa vi sad viđite, što jest, a što nije? Je li se kletva ostvarila?
Godila su na otoku nobilitat od austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj cvjetnoj raskoši uživali i sami članovi carske porodice Habsburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romanci, ali i njihovih tragedija.
U travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom Charlottom na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maxsimilian, koji će tamo, proglasivši se za meksičkog cara, biti uhićen, zlostavljan, osuđen na smrt i strijeljan.
Charlotta se ponovo vratila na Lokrum, ali doživjela je brodolom i jedva ostala živa. Ipak, njen kraj bit će tragičan: umire pomračena uma u Maksimilijanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta. Povereta. Novi vlasnik Lokruma postat će prestonasljednik Rudolf, jedinac Franca Josipa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovačkom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zaručnicom Stefanijom. Stari dubrovački kroničari kažu da se "zemlja zatresla, a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na lokrumsku obalu. Bio je to, kažu… predznak skore Rudolfove tragedije. I odista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling odigrat će se tragedija koja će mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomućenim strastima i ljubomorom, austrijski će prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirišljavim ružama, ubiti svoju prekrasnu ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu živahnu kćerku ugarskog plemića Albina fon Vecere, a nakon toga pucat sebi u slijepočnicu i tako okončati svoj kratki, ali uzbudljivi život (1858.-1889.) Ma, koje strasti, ma che …dolce vita, come una vera favola 'sto…Lokrum?
In somma, jedini koji je dobro proš'o, kako su stari dubrovački kroničari obradili priču o Rikardu Lavljeg Srca i Dubrovniku, odnosno Lokrumu. Legenda kazuje kako su u 12 st. (kroničari uzimaju god. 1116., koja nije točna) engleski kralj Rikard Lavljeg Srca i kraljica Genevieve plovili na mletačkoj lađi, a prilikom povratka iz 3. križarske vojne, zapali u strahovitu oluju na otvorenom moru. Kralj se zavjetovao Gospi da će, ukoliko se spasi, sagraditi dvije crkve njoj u čast: prvu na mjestu na koje stupi čizmom, a drugu u Engleskoj. Dalje, legenda kazuje da se je jedrenjak uspio dokopati malene uvale Portoća na Lokruma. Crkva je izgrađena; štoviše, Richard se dao nagovoriti od Dubrovčana da otpravi mletački brod, a da prema Ankoni parti na dubrovačkom jedrenjaku; eto, im za despet! A Mlečići pokupe prnje pokakani! Jerbo je Grad, ipak čudo Svetoga Vlaha, koji ga je po legendi spašavao od lukavstava Mlečana i zauzimanja po tko zna koliko puta bi ga salvo i ost'o sempre libero? Ma che …diplomacija, a?
Ni jedrenjak 'Triton' austrijske mornarice nije uspio bordižat lokrumskim kanalom, potonuo je od strahovite eksplozije komore od municije u osam ura navečer 9. svibnja 1859. Samo je deset marinaja spašeno, a zapovjednik i osamdeset pet članova posade počivaju podno lokrumskog mora, a iznad mjesta nesreće Maksimilijan Habsburški je dao podići kameni križ s uklesanim imenima, što se vidi kad se vozite s vaporom iz porta. Posljednja, najnovija mistična priča po Stradunu je ona, što kruži Internetom i MMS-om ovih dana, o pojavi duha na prozoru benediktinskog samostana…?! Eto, a sada homo viđet kako sam sve to posložila i imađinala u mom romanu;
I… tako je, jedan od mojih glavnih likova; novoimenovani Opat Lav Crijević finuo na Lokrum, kako bi jopet vratio ugled benediktinskoj opatiji i samostanu sv. Marije lokrumske. Imađinaj te se;Dubrovčani se zavjetovali sv. Benediktu da spasi Grad od požara, a ne sv. Vlahu, vjerojatno su i u to vrijeme pratili europske modne trendove; va'ben, sagradili su samostan i crkvu na otoku, i požar bi istog časa ugašen. Tako je i bilo, a roman je i fantazija, pa mi morate vjerovati. Jerbo, su legende uistinu živjele u… i, s Dubrovnikom, ne samo ona o Rikardu Lavljeg Srca, nego puno toga što će iskusiti moji glavni junaci, po'polako sve će vam oni ispripoviđet, ali prvenstveno zahvaljujući benediktincima. Smatra se kako su oni i poticatelji legende, što potvrđuje i stečeno pravo Opata lokrumskog benediktinskog samostana da drži pontifikalnu misu u Katedrali u nazočnosti kneza i vlade, na Kandeloru; to je dan uoči proslave sv. Vlaha, pozivajući se na zavjetno obećanje engleskom kralju. Eto, ti ga tu, pa vi sad viđite, što jest, a što nije? Je li se kletva ostvarila?
Godila su na otoku nobilitat od austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj cvjetnoj raskoši uživali i sami članovi carske porodice Habsburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romanci, ali i njihovih tragedija.
U travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom Charlottom na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maxsimilian, koji će tamo, proglasivši se za meksičkog cara, biti uhićen, zlostavljan, osuđen na smrt i strijeljan.
Charlotta se ponovo vratila na Lokrum, ali doživjela je brodolom i jedva ostala živa. Ipak, njen kraj bit će tragičan: umire pomračena uma u Maksimilijanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta. Povereta. Novi vlasnik Lokruma postat će prestonasljednik Rudolf, jedinac Franca Josipa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovačkom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zaručnicom Stefanijom. Stari dubrovački kroničari kažu da se "zemlja zatresla, a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na lokrumsku obalu. Bio je to, kažu… predznak skore Rudolfove tragedije. I odista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling odigrat će se tragedija koja će mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomućenim strastima i ljubomorom, austrijski će prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirišljavim ružama, ubiti svoju prekrasnu ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu živahnu kćerku ugarskog plemića Albina fon Vecere, a nakon toga pucat sebi u slijepočnicu i tako okončati svoj kratki, ali uzbudljivi život (1858.-1889.) Ma, koje strasti, ma che …dolce vita, come una vera favola 'sto…Lokrum?
In somma, jedini koji je dobro proš'o, kako su stari dubrovački kroničari obradili priču o Rikardu Lavljeg Srca i Dubrovniku, odnosno Lokrumu. Legenda kazuje kako su u 12 st. (kroničari uzimaju god. 1116., koja nije točna) engleski kralj Rikard Lavljeg Srca i kraljica Genevieve plovili na mletačkoj lađi, a prilikom povratka iz 3. križarske vojne, zapali u strahovitu oluju na otvorenom moru. Kralj se zavjetovao Gospi da će, ukoliko se spasi, sagraditi dvije crkve njoj u čast: prvu na mjestu na koje stupi čizmom, a drugu u Engleskoj. Dalje, legenda kazuje da se je jedrenjak uspio dokopati malene uvale Portoća na Lokruma. Crkva je izgrađena; štoviše, Richard se dao nagovoriti od Dubrovčana da otpravi mletački brod, a da prema Ankoni parti na dubrovačkom jedrenjaku; eto, im za despet! A Mlečići pokupe prnje pokakani! Jerbo je Grad, ipak čudo Svetoga Vlaha, koji ga je po legendi spašavao od lukavstava Mlečana i zauzimanja po tko zna koliko puta bi ga salvo i ost'o sempre libero? Ma che …diplomacija, a?
Ni jedrenjak 'Triton' austrijske mornarice nije uspio bordižat lokrumskim kanalom, potonuo je od strahovite eksplozije komore od municije u osam ura navečer 9. svibnja 1859. Samo je deset marinaja spašeno, a zapovjednik i osamdeset pet članova posade počivaju podno lokrumskog mora, a iznad mjesta nesreće Maksimilijan Habsburški je dao podići kameni križ s uklesanim imenima, što se vidi kad se vozite s vaporom iz porta. Posljednja, najnovija mistična priča po Stradunu je ona, što kruži Internetom i MMS-om ovih dana, o pojavi duha na prozoru benediktinskog samostana…?! Eto, a sada homo viđet kako sam sve to posložila i imađinala u mom romanu;
Fabula
| Na Lokrum dolazi grupa mladih znanstvenika u namjeri da istraže artefakte vezane za daleku povijest otoka; no, nailaze na mistična tragove koje vode do duboke prošlosti vezane uz njegove legende, te dolazi do sukoba među njima oko pitanja na koja je potrebno što prije odgovoriti: Što su sile prirode? Što je čovjek? Zašto klimatske promjene? Što je suštinsko obilježje ljudske autentičnosti? Potencirajući ih kako će vjerojatno postati najvažnija pitanja u naprednim zemljama u slijedećih nekoliko desetljeća. Istraživačkim radom guraju granice znanosti kroz vanjske i unutrašnje dimenzije života i kozmosa, mijenjaju samu prirodu ljudskog postojanja kroz modernu kvantnu fiziku, koja nas uvjerava kako postoji "svijet s one strane vidljivog". | 
|
Ulaze u svakodnevicu otoka kroz kolone turista, ali i nekoliko obitelji koji onamo žive, raspravljaju s benediktincima, te šetnjom prekrasnim perivojima i vrtovima susreću pustinjaka padre Prota iz reda sv. Vlaha, ulaze u mistične tijekove života na otoku; lutaju po tajnovitim dijelovima otoka, pokušavaju odgonetnuti zagonetku o budućnosti koja je sakrivena u vidu drevnih zapisa negdje na otoku.
No, što bi radilo zlo, kad ne bi bilo dobra? Bogati jahtaš želi se dokopati vrijedne zemlje, i naravno uz intrige i moćne političare, štoviše, ubojstva, trovanja mandragorom, pomoću koje otkriva budućnost, pokušava pribaviti bogatstvo. Naime, mandragora je poznata još od Republike; u odmjerenim dozama je moćna biljka-droga koja može izazvati fikcije, ali u polu budnom stanju…danas je korisna u špijunskim poslovima, jerbo je drogirani mandragorom podložan sugestijama pa mu je vrlo jednostavno obaviti uslugu...?!
Ne može niti bez slojevitih znanstvenih rasprava kako bi pokušali razmrsili višestruke niti povijesti, isprepletene s ovom bajkom na Lokrumu, ali usprkos njihovim naporima i problemima u odnosima među njima samima, stvari se kompliciraju i ostaju i dalje prekrivene velom tajne...
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" još uvijek traje, čekajući sada darovite scenariste koji će od mog kazivanja snimiti priču za sva vremena...
No, što bi radilo zlo, kad ne bi bilo dobra? Bogati jahtaš želi se dokopati vrijedne zemlje, i naravno uz intrige i moćne političare, štoviše, ubojstva, trovanja mandragorom, pomoću koje otkriva budućnost, pokušava pribaviti bogatstvo. Naime, mandragora je poznata još od Republike; u odmjerenim dozama je moćna biljka-droga koja može izazvati fikcije, ali u polu budnom stanju…danas je korisna u špijunskim poslovima, jerbo je drogirani mandragorom podložan sugestijama pa mu je vrlo jednostavno obaviti uslugu...?!
Ne može niti bez slojevitih znanstvenih rasprava kako bi pokušali razmrsili višestruke niti povijesti, isprepletene s ovom bajkom na Lokrumu, ali usprkos njihovim naporima i problemima u odnosima među njima samima, stvari se kompliciraju i ostaju i dalje prekrivene velom tajne...
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" još uvijek traje, čekajući sada darovite scenariste koji će od mog kazivanja snimiti priču za sva vremena...
RSS Feed
