| Predbožićno izdanje nove knjige Društva dubrovačkih pisaca „Neki drugi ljudi“ roman dr Iva Perića o Dubrovniku nekad U ove predbožićne dane Društvo dubrovačkih pisaca privodi kraju svoja ovogodišnja izdanja novim romanom „Neki drugi ljudi“ dr Iva Perića, tema kojeg je Dubrovnik i život u njemu s početka 20. stoljeća, objavljen u suradnji sa dubrovačkim ogrankom Matice hrvatske. |  |
Ivo Perić je znano ime dubrovačkog javnog života, iako već godinama, od odlaska u mirovinu, živi u Zagrebu. Rođen je 15. listopada 1930. u Lukaru (Šibensko-kninska županija), školovao se u rodnom mjestu (osnovna škola), u Šibeniku i Zadru (srednja škola) i u Sarajevu (Filozofski fakultet).
Još kao student iskazivao je znanstveno-istraživačke sklonosti, koje je, između ostalog, očitovao i svojim diplomskim radom: Problem preventivnog rata protiv Italije u austrijskoj vanjskoj politici 1909. - 1914.
Od 1953., kad je publicirao svoj prvi znanstveni prilog, kontinuirano se bavi povijesnom znanošću, istražujući i obrađujući razne teme iz hrvatskog kulturnog, političkog i gospodarskog života u 19. i 20. stoljeću. Doktorirao je 1969. na beogradskom Filozofskom fakultetu s disertacijom: “Borba za narodni jezik i nacionalni duh u dalmatinskom školstvu 1860. - 1918.”, koja je nedugo potom objavljena u Zagrebu.
Više od dva desetljeća radio je u školstvu kao prosvjetni djelatnik i to najdulje u Dubrovniku (od 1957.), gdje je bio i direktor gimnazije (1964.- 1974.). Od 1974. do umirovljenja (1995.) zaposlen je u dubrovačkom Historijskom institutu JAZU/Zavodu za povijesne znanosti HAZU, u kojemu je od 1979. imao zvanje: znanstveni savjetnik.
Autor je znane knjige o povijesti dubrovačkog turizma, koja i danas mnogima koji se bave tom tematikom služi kao „početni izvor“, a zadnjih godina autor je nekoliko romana tematski vezanih za zbivanja u Dubrovniku s početka 20. stoljeća.
Za svoje doprinose povijesnoj znanosti dobivao je i javna priznanja: Nagradu grada Dubrovnika - 1964.; Nagradu “Ivan Filipović” - 1970.; Nagradu “Slobodne Dalmacije” za znanost - 1979.; Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića - 1996.; Godišnju državnu nagradu za znanost - 1997. God. 37., br. 1., 1.-328. Zagreb, 2005.
Nakon umirovljenja stalno živi u Zagrebu, baveći se i dalje svojim znanstvenim radom.
Još kao student iskazivao je znanstveno-istraživačke sklonosti, koje je, između ostalog, očitovao i svojim diplomskim radom: Problem preventivnog rata protiv Italije u austrijskoj vanjskoj politici 1909. - 1914.
Od 1953., kad je publicirao svoj prvi znanstveni prilog, kontinuirano se bavi povijesnom znanošću, istražujući i obrađujući razne teme iz hrvatskog kulturnog, političkog i gospodarskog života u 19. i 20. stoljeću. Doktorirao je 1969. na beogradskom Filozofskom fakultetu s disertacijom: “Borba za narodni jezik i nacionalni duh u dalmatinskom školstvu 1860. - 1918.”, koja je nedugo potom objavljena u Zagrebu.
Više od dva desetljeća radio je u školstvu kao prosvjetni djelatnik i to najdulje u Dubrovniku (od 1957.), gdje je bio i direktor gimnazije (1964.- 1974.). Od 1974. do umirovljenja (1995.) zaposlen je u dubrovačkom Historijskom institutu JAZU/Zavodu za povijesne znanosti HAZU, u kojemu je od 1979. imao zvanje: znanstveni savjetnik.
Autor je znane knjige o povijesti dubrovačkog turizma, koja i danas mnogima koji se bave tom tematikom služi kao „početni izvor“, a zadnjih godina autor je nekoliko romana tematski vezanih za zbivanja u Dubrovniku s početka 20. stoljeća.
Za svoje doprinose povijesnoj znanosti dobivao je i javna priznanja: Nagradu grada Dubrovnika - 1964.; Nagradu “Ivan Filipović” - 1970.; Nagradu “Slobodne Dalmacije” za znanost - 1979.; Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića - 1996.; Godišnju državnu nagradu za znanost - 1997. God. 37., br. 1., 1.-328. Zagreb, 2005.
Nakon umirovljenja stalno živi u Zagrebu, baveći se i dalje svojim znanstvenim radom.
RSS Feed