(nakon čitanja knjige „Moderna glazba“ Ivice Dediola)
„Bez glazbe, život bi bio pogreška.“
- Friedrich Nietzsche
Zapisao: Boris Njavro
„Bez glazbe, život bi bio pogreška.“
- Friedrich Nietzsche
Zapisao: Boris Njavro
| Ako ste pomislili kako znate skoro pa sve o glazbi, ipak odvojite malo vremena za ovu knjigu i naučite sve ono što ste propustili i zapravo - ne znate o glazbi! Ako pak niste puno toga znali, a niste se ni usudili pitati i saznati ponešto o glazbi, tad počnite ovu knjigu čitati odmah! Od počeka… jer „bez glazbe život bi bio pogreška!“ |  Pritisnite na sliku za veći format |
Knjiga „Moderna glazba“ Ivice Dediola, mogli bi je nazvati i priručnik, pa i vodič ili leksikon, možda i kratka enciklopedija, na ponajbolji način uvesti će vas ne samo u svijet moderne glazbe, već u jednu od najvećih umjetnosti koje je čovjek stvorio svojim nadahnućem, odvesti će vas u svijet glazbe.
Već od samog uvoda, teorije, podijele i povijesti glazbe, obraditi će Ivica svaki detalj ove umjetnosti, od njenih početaka, nastajanja i prvih zapisa, kratko, precizno i vrlo jasno voditi će priču bez nepotrebna širenja, dodatnih detalja i asocijacija koje znaju odvesti daleko. Naravno, uvrstiti će i povijest hrvatske glazbe, od samih početaka.
Nije ispustio nijedno važno ime, nijednu važnu kompoziciju ili znanu, ali i važnu pjesmu naših vremena, te nas čak i vodi na misao i pitanje „Ima li itko koga se nije sjetio ni spomenuo?“
Nakon uvodne kratke, ali sasvim dovoljno ispisane povijesti glazbe, precizno ide na ono bitno, ono što i čini glazbu slušnom za nas, polazi od vrsta glazbala, gdje je na samom početku ono i najvažnije, ljudski glas, te nam pojašnjava do u detalj što je to pjevanje! Saznajemo i što je i čemu služi dubok glas, zašto je pri pjevanju važna tehnika disanja i tehnika pjevanja, te posebno stav tijela, kako u klasičnom pjevanju imamo sedam glasova, tri ženska i četiri muška, dok kod djece imamo samo jedan glas - sopran. U priču uvodi i lingvistiku, pa i logopediju, jer Ivica nam želi pojasniti sve o glazbi. Posebno i naravno hvali naše klapsko pjevanje, uz zaključak kako pjevanje ima pozitivne učinke na zdravlje ljudi, stoga pjevajte kad god i gdje god stignete, od kuhinje, ispod tuša, dok vozite, pa i koji tren prije sna, onako u sebi i za sebe.
A da bi pjesma bila pjesma, trebaju nam instrumenti! Nakon dijela o pjevanju, kreće priča o njima, a prva je naravno - gitara. Malo povijesti, sasvim dovoljno, pa od čega se pravi gitara, jer „oko 75 posto tona ovisi o drvetu koje koristite za izradu gitare“, kako se učini njen vrat i od čega njene žice, zbog kojih i imamo nekoliko vrsta ovog instrumenta bez kojeg, kažu, nema pjesme. Zatim ide malo teorije, pa malo prakse, kako se sjedi dok se gitara svira, pa tehnika sviranja, pa… bas gitara! Znani dio ritam sekcije, cijela povijest nastanka je i tu, naravno i to kako svirati bas, ali saznamo i što je na primjer „riff“! A saznamo i što je „ugađanje žica“!
Listamo knjigu dalje, uz sve veću želju za saznati još ponešto iz nje. Moderne glazbe, ali i one puno prije današnjih vremena, nema bez - klavijatura! I tu na početku čitamo o povijesti, od čega je nastao današnji klavir, kad je napravljen prvi, od čega se i kako pravi, zašto baš 88 tipki, čemu pedale, te što znači „piano e forte“!
Vrtimo stranice dalje, saznajemo stalno nešto o čemu zapravo nismo imali pojma, iako smo bili uvjereni kako znamo sve o glazbi. Idemo na udaraljke, posebno na ili za komplet bubnjeva, svaki djelić, svaki naziv, svaki razlog postojanja u svirci je tu.
Priča o instrumentima vodi nas do puhačkih glazbala, gdje saznamo kako je saksofon jedini instrument koji nosi ime po svom izumitelju. Saznamo i koliko je zapravo u glazbi važna tako mala usna harmonika, koja je čak letjela i do Mjeseca, gdje je nosio sa sobom astronaut Neil Armstrong, inače sjajni svirač ovog malog glazbala! Zbog sviranja male usne harmonike čitamo i kolika je za glazbu važnost zvižduka!
Pa dolaze na red gudači, violine, viole i čelo… ali i ostali žičani instrumenti; banjo, mandolina koju je veliki Paganini svirao prije violine, pa ruska balalajka, bandalin, lutnja, lira, citra, tu je i naša lijerica i tamburica, ali i šargija, gusle…
Sve će to Ivica navesti, pojasniti, jer bez instrumenata i pjevanja glazbe i pjesme nema. Ali u ova naša vremena, a tu smo u modernoj glazbi, nema je ako nemamo pojačala za neke od navedenih instrumenata, te kreće priča o njima, prvo o gitarskim, gdje je i fotka nekoliko poredanih legendarnih Marshalla, pa o bas pojačalima, pa o… tome kako se prave zvučne kutije, te kako je ipak za sve važan i razglas, koji ima miksete, mix pultove, što li sve ne, kako bi zvuk onog što nam je otpjevano i odsvirano bio kvalitetan. Jer „samo je jedna stvar bolja od glazbe - živa glazba!“
I tako, kad prođe sve, onako kratko ali dovoljno, u samom kraju svoje knjige vraća nas Ivica svom najdražem glazbalu, gitari! Saznajemo čemu služe efekti, procesori, te ostali dijelovi opreme, a onda i najvažnije onome tko nakon čitanja ove knjige želi i zasvirati - „Glazbena pismenost“ kako je Ivica nazvao završni dio knjige! To je ono što nedostaje svakome tko misli kako je dovoljno kupiti instrument, u ovoj priči gitaru, te zasvirati i što god u špag staviti. Tu čitamo što je nota, što akord, a što solmizacija, a posebno kako se i što odsvira, sve popraćeno crtežima i fotografijama sa točnim držanjem prsta na gitari.
Listajući stranu po stranu, bez daha dolazite do kraja ove knjige, shvativši kako ste tako malo o glazbi znali! I kako, kad joj zatvorite korice, pomalo zažalite što je gotovo. '„Cilj glazbe je dirnuti srca“ kako reče ili zapisa Johann Sebastian Bach, a knjiga Ivice Dediola dirne ono naše glazbeno srce, puno veselih tonova i radosti koju sa sobom nose, pjevanja sa sluhom ili bez njega, uz distonavanje ili samo uz zvižduke, pod tušem ili za volanom, sami dok pada kiša, a mi smo veseli i radosni pjevušeći neku „samo našu“ pjesmu. Namjera ove knjige i njenog autora je naučiti nas ponešto o glazbi, želja mu je i da ova knjiga pomogne nekim mlađim generacijama u učenju pristupu i sviranju glazbe. Svoje namjere je postigao, jer ova knjiga svakako može biti i leksikon, i rječnik, ali i udžbenik generacijama budućih glazbenika. Zapravo, knjiga „Moderna glazba“ Ivice Dediola može svima nama biti nešto što se mora pročitati i u tome uživati, te o glazbi puno toga naučiti.
Već od samog uvoda, teorije, podijele i povijesti glazbe, obraditi će Ivica svaki detalj ove umjetnosti, od njenih početaka, nastajanja i prvih zapisa, kratko, precizno i vrlo jasno voditi će priču bez nepotrebna širenja, dodatnih detalja i asocijacija koje znaju odvesti daleko. Naravno, uvrstiti će i povijest hrvatske glazbe, od samih početaka.
Nije ispustio nijedno važno ime, nijednu važnu kompoziciju ili znanu, ali i važnu pjesmu naših vremena, te nas čak i vodi na misao i pitanje „Ima li itko koga se nije sjetio ni spomenuo?“
Nakon uvodne kratke, ali sasvim dovoljno ispisane povijesti glazbe, precizno ide na ono bitno, ono što i čini glazbu slušnom za nas, polazi od vrsta glazbala, gdje je na samom početku ono i najvažnije, ljudski glas, te nam pojašnjava do u detalj što je to pjevanje! Saznajemo i što je i čemu služi dubok glas, zašto je pri pjevanju važna tehnika disanja i tehnika pjevanja, te posebno stav tijela, kako u klasičnom pjevanju imamo sedam glasova, tri ženska i četiri muška, dok kod djece imamo samo jedan glas - sopran. U priču uvodi i lingvistiku, pa i logopediju, jer Ivica nam želi pojasniti sve o glazbi. Posebno i naravno hvali naše klapsko pjevanje, uz zaključak kako pjevanje ima pozitivne učinke na zdravlje ljudi, stoga pjevajte kad god i gdje god stignete, od kuhinje, ispod tuša, dok vozite, pa i koji tren prije sna, onako u sebi i za sebe.
A da bi pjesma bila pjesma, trebaju nam instrumenti! Nakon dijela o pjevanju, kreće priča o njima, a prva je naravno - gitara. Malo povijesti, sasvim dovoljno, pa od čega se pravi gitara, jer „oko 75 posto tona ovisi o drvetu koje koristite za izradu gitare“, kako se učini njen vrat i od čega njene žice, zbog kojih i imamo nekoliko vrsta ovog instrumenta bez kojeg, kažu, nema pjesme. Zatim ide malo teorije, pa malo prakse, kako se sjedi dok se gitara svira, pa tehnika sviranja, pa… bas gitara! Znani dio ritam sekcije, cijela povijest nastanka je i tu, naravno i to kako svirati bas, ali saznamo i što je na primjer „riff“! A saznamo i što je „ugađanje žica“!
Listamo knjigu dalje, uz sve veću želju za saznati još ponešto iz nje. Moderne glazbe, ali i one puno prije današnjih vremena, nema bez - klavijatura! I tu na početku čitamo o povijesti, od čega je nastao današnji klavir, kad je napravljen prvi, od čega se i kako pravi, zašto baš 88 tipki, čemu pedale, te što znači „piano e forte“!
Vrtimo stranice dalje, saznajemo stalno nešto o čemu zapravo nismo imali pojma, iako smo bili uvjereni kako znamo sve o glazbi. Idemo na udaraljke, posebno na ili za komplet bubnjeva, svaki djelić, svaki naziv, svaki razlog postojanja u svirci je tu.
Priča o instrumentima vodi nas do puhačkih glazbala, gdje saznamo kako je saksofon jedini instrument koji nosi ime po svom izumitelju. Saznamo i koliko je zapravo u glazbi važna tako mala usna harmonika, koja je čak letjela i do Mjeseca, gdje je nosio sa sobom astronaut Neil Armstrong, inače sjajni svirač ovog malog glazbala! Zbog sviranja male usne harmonike čitamo i kolika je za glazbu važnost zvižduka!
Pa dolaze na red gudači, violine, viole i čelo… ali i ostali žičani instrumenti; banjo, mandolina koju je veliki Paganini svirao prije violine, pa ruska balalajka, bandalin, lutnja, lira, citra, tu je i naša lijerica i tamburica, ali i šargija, gusle…
Sve će to Ivica navesti, pojasniti, jer bez instrumenata i pjevanja glazbe i pjesme nema. Ali u ova naša vremena, a tu smo u modernoj glazbi, nema je ako nemamo pojačala za neke od navedenih instrumenata, te kreće priča o njima, prvo o gitarskim, gdje je i fotka nekoliko poredanih legendarnih Marshalla, pa o bas pojačalima, pa o… tome kako se prave zvučne kutije, te kako je ipak za sve važan i razglas, koji ima miksete, mix pultove, što li sve ne, kako bi zvuk onog što nam je otpjevano i odsvirano bio kvalitetan. Jer „samo je jedna stvar bolja od glazbe - živa glazba!“
I tako, kad prođe sve, onako kratko ali dovoljno, u samom kraju svoje knjige vraća nas Ivica svom najdražem glazbalu, gitari! Saznajemo čemu služe efekti, procesori, te ostali dijelovi opreme, a onda i najvažnije onome tko nakon čitanja ove knjige želi i zasvirati - „Glazbena pismenost“ kako je Ivica nazvao završni dio knjige! To je ono što nedostaje svakome tko misli kako je dovoljno kupiti instrument, u ovoj priči gitaru, te zasvirati i što god u špag staviti. Tu čitamo što je nota, što akord, a što solmizacija, a posebno kako se i što odsvira, sve popraćeno crtežima i fotografijama sa točnim držanjem prsta na gitari.
Listajući stranu po stranu, bez daha dolazite do kraja ove knjige, shvativši kako ste tako malo o glazbi znali! I kako, kad joj zatvorite korice, pomalo zažalite što je gotovo. '„Cilj glazbe je dirnuti srca“ kako reče ili zapisa Johann Sebastian Bach, a knjiga Ivice Dediola dirne ono naše glazbeno srce, puno veselih tonova i radosti koju sa sobom nose, pjevanja sa sluhom ili bez njega, uz distonavanje ili samo uz zvižduke, pod tušem ili za volanom, sami dok pada kiša, a mi smo veseli i radosni pjevušeći neku „samo našu“ pjesmu. Namjera ove knjige i njenog autora je naučiti nas ponešto o glazbi, želja mu je i da ova knjiga pomogne nekim mlađim generacijama u učenju pristupu i sviranju glazbe. Svoje namjere je postigao, jer ova knjiga svakako može biti i leksikon, i rječnik, ali i udžbenik generacijama budućih glazbenika. Zapravo, knjiga „Moderna glazba“ Ivice Dediola može svima nama biti nešto što se mora pročitati i u tome uživati, te o glazbi puno toga naučiti.
O Autoru knjige
Ivica Dediol rodio se 6. svibnja 1965. godine u Dubrovniku. Vrlo rano pokazuje dječji interes, ljubav, ali i veliki talent za glazbu, a već sa 14 godina počinje svirati na mnogim zabavama i koncertima. Svirajući sa tada znanim dubrovačkim grupama: Nexus, Atentat, Crno proljeće, Video, Šperploča, Prijatelji, Mirakul… još u počecima svog bavljenja glazbom stječe veliko iskustvo i profesionalni odnos. Svira i u pratećim sastavima mnogih renomiranih glazbenika, na raznim festivalima zabavne glazbe, te je uključen u mnoga glazbena događanja u Dubrovniku, ali i šire svog grada.
Predavao je predmete „gitara“ i „bass“ u Školi za modernu glazbu u Dubrovniku. Osnivač je i voditelj grupe „Amadeus“ iz Dubrovnika, skladatelj, producent i autor mnogih pjesama.
Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije. Živi, radi, bavi se glazbom i stalno svira u Dubrovniku.
Ivica Dediol rodio se 6. svibnja 1965. godine u Dubrovniku. Vrlo rano pokazuje dječji interes, ljubav, ali i veliki talent za glazbu, a već sa 14 godina počinje svirati na mnogim zabavama i koncertima. Svirajući sa tada znanim dubrovačkim grupama: Nexus, Atentat, Crno proljeće, Video, Šperploča, Prijatelji, Mirakul… još u počecima svog bavljenja glazbom stječe veliko iskustvo i profesionalni odnos. Svira i u pratećim sastavima mnogih renomiranih glazbenika, na raznim festivalima zabavne glazbe, te je uključen u mnoga glazbena događanja u Dubrovniku, ali i šire svog grada.
Predavao je predmete „gitara“ i „bass“ u Školi za modernu glazbu u Dubrovniku. Osnivač je i voditelj grupe „Amadeus“ iz Dubrovnika, skladatelj, producent i autor mnogih pjesama.
Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije. Živi, radi, bavi se glazbom i stalno svira u Dubrovniku.
RSS Feed