Rubrika "Umjesto štambilja: priče s dubrovačkih razglednica"

Prvi broj revije za književnost i publicistiku Literat
Mira Muhoberac
Emitirano u emisiji urednika Davora Mojaša "Prohujalo s vihorom" u četvrtak, 21. listopada 2010.

    Novoutemeljeno Društvo dubrovačkih pisaca, osnovano u kolovozu 2009., nedavno je izdalo prvi broj «revije za književnost i publicistiku» naslovljene Literat. Naslovnica grafičke oblikovateljice Nore Mojaš upućuje na mogući profil revije koja se prostire na dvjesto i jedanaest stranica: u zrcalu sa zlatnim okvirom krije se boja starinskoga papira, asocijacija na dubrovačke autore koji stvaraju u Dubrovniku na hrvatskom jeziku, s podsjećanjem na ugledni izdavački pothvat Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ediciju Stari pisci hrvatski, a nedovršen ili istrgnut gornji rub papira na slobodu stvaranja utemeljenu na tradiciji starohrvatske književnosti i na mogućnost vlastite rekonstrukcije istrgnuta idioma, idiolekta, diskurza. Starinsko zrcalo sa zlatnim okvirom koje asocira na dubrovačka kućna zrcala i povezanost s psihama poput one Iva Vojnovića počiva na cvjetnom ornamentu i trima fotomontiranim narančama, upućujući i na secesiju i na naranče iz djela Marina Držića.    

    Literat uređuju Tomislav Kuljiš, Davor Mojaš i Boris Njavro, a podijeljen je na nekoliko nenaslovljenih blokova. Prvi blok čine pjesnički tekstovi Mariele Marković (ljubavna poezija), Tamare Gović (melankolično-nostalgične pjesničke slike), Kolinde Vukman (zasanjana ljubavna poezija), Kate Jerinić (iz zbirke Akvamarin), Marije Đanović (haiku poezija), Sebastiana Vukosavića (snažna ljubavna poezija), Pera Pece Vukasovića (angažirana poezija) i Josipa Škerlja, koji piše pjesničke vinjete što u ovom izboru okončavaju ritmiziranom dijaloškom prozom Izmišljanje zločina.

    Blok fiktivne proze čini tekst Ete Rehak Osloboditeljice – o okrutnosti fašistoidnih vremena, bajkolika alegorijska satira Davora Mladošića Priča o mišiću koji se zaljubio u mišicu iz visokog društva, prisjećanje Mata Jerinića na život za vrijeme Domovinskoga rata Pjesnička večer u skloništu 5, lucidna autorska proza spojena životinjskim figurama Mata Mijića Delfin i atomska podmornica, Cvrčak i mrav i Patkice i makovi, dvije prozno-dijaloške minijature Emira Fulurije, reminiscencijski i jezično intrigantna pripovijest Davora Mojaša Suton Conte Iva na taraci, karnevaleskne Cavtajske fačende Iva Kralja, fabulativno izgrađena priča iz vlastite mladosti Orietta de masi Tomislava Kuljiša, dio iz romana Kazerma Jadranke Barac, dio iz romana Uroboros Vinka Rožića, ulomak iz romana Il fantasma Felix prepoznatljiva autorskoga rukopisa Renate Zlatković, zanimljiv dijaloški fiktivno-publicistički tekst Borisa Njavra iz cjeline A sada sport i glazba. Slijedi komedija u tri čina Đirata od Dživa Džorina Gorana Cvjetinovića i prisjećanja Vedrana Benića naslovljena Milišića dubrovački dani.

Treći je blok najviše impregniran znanstvenim prilozima: Jelena Obradović Mojaš piše precizan i znanstveno utemeljen tekst Tragom kapetana Šiševića, nadnaslovljen Sveti Vlaho – svetac Dubrovnika i Goe, Mario Kopić objavljuje filozofski ogled Književnost i nacionalizam iz svoje knjige Sekstant, Marija Maja Milošević tiska pregledni tekst o drami i kazalištu u Dubrovniku u 18. stoljeću. U taj se blok urezuju prozni fiktivni tekstovi Tereze Gović Ponoć, Prije svanuća i Dzora. Zatim ponovno slijedi znanstveni tekst Nikole Tolje, i to o govorenju i pisanju Imotičana. Završnicu revije čine stručno-pripovjedni tekst Nikole Šubića o fenomenu Dubrovnika i pregledni tekst Lukše Lucijanovića Iz povijesti dubrovačkog turizma, o Hotelima Maestral i Hotelu Splendid.

   U uvodnu, nepotpisanu tekstu naslovljenu «Literat» svekolikih povoda najavljuje se svakogodišnja (jednomgodišnja) redovitost izlaženja ove revije Dubrovačkoga društva pisaca, koja se određuje i kao časopis i kao zbornik i kao godišnjak. Definira se kao prvi izdavački ogledni projekt koji «slučajnom neselektivnošću sažima mogući trenutak zainteresiranih i dobrovoljnih spisateljskih različitosti». Žanrovska raznovrsnost revijski mozaikalno, u zelenom ovitku dubrovačkih persijana i Lorcinih balkona, strukturira pjesničke, publicističke, feljtonističke, esejističke, dramske, znanstvene i, najmnogobrojnije, prozne tekstove koji su na ovom mjestu tiskani prema vlastitu odabiru samih autora što na taj način postaju i stvaraocima i sami vlastitim urednicima.

    Predgovorno pero bilježi: “Tek manji dio tiskanog već je bio objavljen a ostali veći dio štiva pisan je za prvi broj 'Literata' ili do sada nije bio objavljivan. Tako sabrani oni su pogled, pregled, ogled i zrcalo dijela aktualne dubrovačke spisateljske scene koju čine autori kojima je pisanje izazov, želja, potreba i način da se u Gradu obvezujuće književne baštine i prestižnih imena suvremene hrvatske književnosti, iznova upozori na ipak vitalnu tekuću produkciju koja zaslužuje pozornost, traži čitatelje i prepoznaje se na stranicama zbornika [ ...]»

    U reviji-zborniku za današnji Dubrovnik ipak neobična imena Literat zastupljeni su raznonaraštajni autori i autori raznih zanimanja, od profesora i studenata do znanstvenika i novinara, od filozofa do slikara i umirovljenika. Sugestija je uredništvu da u reviju uključi i najmlađi i najnajmlađi naraštaj (u svakoj školi i vrtiću krije se barem jedan izniman spisateljski talent) i da ponudi suradnju i profesionalnim hrvatskim književnicima, Dubrovčanima Feđi Šehoviću i Luku Paljetku. Prazna zadnja stranica, obilježena brojem 211, otvara mogućnost beskrajne nedovršenosti i unošenja novih stvaralačkih snaga na koju potiče ova revija. U sljedećem broju očekujemo snažnije formiranje raznožanrovskih ili raznotematskih blokova te barem nekoliko crta – bilježaka o autorima.

    Gledano sadržajno, Literat nudi promišljanje disanja Grada u odlučujućim trenutcima povijesti, od Drugoga svjetskoga rata do Domovinskoga rata i recentnoga nam suvemenoga trenutka, ali pogled i u duboku tradiciju nastanka života s Gradom u stoljećima Iva Vojnovića Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića, Marina Držića, srednjega vijeka. Osim povijesnoga i književnotradicijskoga treće je sadržajno žarište tematizacija i iskazivanje ljubavi, od onoga potpuno otvorenoga i tjelesnoga do sramežljivoga i skrivenoga. U tročinim tematskim silnicama kriju se i minijaturne slike drugih gropišta koje pokazuju Dubrovnik u zaustavljenim slikama malih vječnosti, od morske površine do rusice i naranče. Literat svekolikih povoda pokazuje bolnu sliku života u Gradu koji volimo bez ostatka i zauvijek ali koji postaje sve teži, klaustrofobičniji, sumorniji i umirući. U takvu okviru života s Dubrovnikom iznimno veseli pojava novoga života, ovaj put života književne i publicističke revije što diše s Dubrovkinjama i Dubrovčanima.