O,,Dubrovačkom libru Marka Uvodića Splićanina" upravo objavljen u nakladi "Društva dubrovačkih pisaca", kojega je uredio i opširnim komentarima popratio Hrvoje Ivanković, teatrolog i dramaturg, urednik u Dramskom programu HRT-a.
Članak Damira Šarca preuzet je sa stranice Slobodne Dalmacije.
Ajme koji su poklon, ajme koji su pjačer Dubrovčani učinili Splitu jušto za festu svetoga Vlaha, svoga dičnoga parca; izvukli su i tiskali zaboravljene tekstove Marka Uvodića, oca splitske novinske humoreske i reportaže, koji je 1934. godine na dubrovačkoj Festi proveo samo tri dana i u splitskom dnevniku "Novo Doba" ispisao čak dvadeset i jedan tekst prepun dojmova, duhovit i poučan, u onom njegovom specifičnom stilu, na splitskoj čakavštini reporterki "skidajući" i gospare i gosparski! Tako je nastao "Dubrovački libar Marka Uvodića Splićanina" upravo objavljen u nakladi "Društva dubrovačkih pisaca", a knjigu je uredio i opširnim komentarima popratio Hrvoje Ivanković, teatrolog i dramaturg, urednik u Dramskom programu HRT-a.
Galerija likova
Veliki je posao Ivanković napravio, izučivši rad i djelovanje Marka Uvodića, u to vrijeme jednog od najpopularnijih i najčitanijih dalmatinskih novinara, čiji je dubrovački feljton izazvao veliki interes, pogotovo u Gradu koji se našao u središtu ovog do danas gotovo posve zaboravljenog putopisa.
- Uvodićev opis Dubrovnika i Feste svetoga Vlaha prepun je zanimljivih, ponekad čak i bizarnih detalja, kojima je protok vremena dao dodatnu patinu i izazovnost, a kroki portreti njegovih domaćina i sugovornika dovode pred nas cijelu galeriju likova s onodobne dubrovačke društvene pozornice, oslikanih na duhovit, tu i tamo blago ironičan način, no uvijek s puno obzira i blagonaklonosti, kako prema ljudima tako i prema gradu, zajednici i njezinim običajima.
Duboka Uvodićeva ukorijenjenost u splitsko i srednjodalmatinsko životno ozračje; jedne Dubrovniku bliske, iako u raznim aspektima (društvenim, povijesnim, mentalitetskim) često suprotstavljene sredine, daje njegovom tematskom ekskursu dodatni šarm i izazovnost, čineći ga i nekom vrstom šaljive komparativne analize dubrovačkog i splitskog načina života i razmišljanja – tumači Ivanković, navodeći kako Marku Uvodiću u nizu splitskih humorista 20. stoljeća pripada posebno mjesto, kako zbog širine, kvalitete i originalnosti stvaralačkog opusa, tako i zbog utjecaja koji je imao na druge lokalne autore, od suvremenika Ante Katunarića do Miljenka Smoje.
- Uvodićev opis Dubrovnika i Feste svetoga Vlaha prepun je zanimljivih, ponekad čak i bizarnih detalja, kojima je protok vremena dao dodatnu patinu i izazovnost, a kroki portreti njegovih domaćina i sugovornika dovode pred nas cijelu galeriju likova s onodobne dubrovačke društvene pozornice, oslikanih na duhovit, tu i tamo blago ironičan način, no uvijek s puno obzira i blagonaklonosti, kako prema ljudima tako i prema gradu, zajednici i njezinim običajima.
Duboka Uvodićeva ukorijenjenost u splitsko i srednjodalmatinsko životno ozračje; jedne Dubrovniku bliske, iako u raznim aspektima (društvenim, povijesnim, mentalitetskim) često suprotstavljene sredine, daje njegovom tematskom ekskursu dodatni šarm i izazovnost, čineći ga i nekom vrstom šaljive komparativne analize dubrovačkog i splitskog načina života i razmišljanja – tumači Ivanković, navodeći kako Marku Uvodiću u nizu splitskih humorista 20. stoljeća pripada posebno mjesto, kako zbog širine, kvalitete i originalnosti stvaralačkog opusa, tako i zbog utjecaja koji je imao na druge lokalne autore, od suvremenika Ante Katunarića do Miljenka Smoje.
Elita Grada
- Već za vrijeme plovidbe na parobrodu "Petka" Uvodić je počeo uspoređivati ćud i navike Dubrovčana i Splićana, što će na duhovit način činiti tijekom čitavog boravka u Dubrovniku. Prvi zaključak vezan je uz familijarnu atmosferu koja vlada na brodu, a koju Uvodić povezuje sa svojim opažanjem da Dubrovčani, za razliku od Splićana, uvijek putuju svojim "vaporima" te da je posada na njima sastavljena isključivo od Dubrovčana,"od komandanta, pa do... onoga ča pere pjate u kužinu". "Nij ka u nas", kaže, "da volimo stavjat furešte svuda prije ven Splićane." Izraziti lokalpatriotizam Dubrovčana nije, dakako, jedina razlika između njih i Splićana na koju Uvodić ukazuje u svom feljtonu, no pri tom se ne udaljava puno od stereotipa, pa su mu Dubrovčani skladni, rezervirani i relativno tihi, a Splićani (pre)izravni, "espansivni" i bučni – ukazuje Ivanković.
Neizostavna tema Uvodićeva feljtona jest opis Dubrovnika, obišao je Grad, zidine, Gradac, hotel "Imperijal", dio Lapada i groblje na Mihajlu te brzinski pregled dubrovačke povijesti. No, kao ključna tema Uvodićeva posjeta nametnuli su se ipak ljudi koje je tamo sreo; njegov novinarski nerv i iznimna komunikativnost, moć pamćenja i sublimiranja doživljaja - u feljtonu spominje 90-ak ljudi, od kojih je s više od 60 komunicirao u tri, četiri dana - omogućili su mu brzim potezima pera upečatljivo oslikati društvenu elitu Grada i mnoge od njezinih najviđenijih predstavnika.
Neizostavna tema Uvodićeva feljtona jest opis Dubrovnika, obišao je Grad, zidine, Gradac, hotel "Imperijal", dio Lapada i groblje na Mihajlu te brzinski pregled dubrovačke povijesti. No, kao ključna tema Uvodićeva posjeta nametnuli su se ipak ljudi koje je tamo sreo; njegov novinarski nerv i iznimna komunikativnost, moć pamćenja i sublimiranja doživljaja - u feljtonu spominje 90-ak ljudi, od kojih je s više od 60 komunicirao u tri, četiri dana - omogućili su mu brzim potezima pera upečatljivo oslikati društvenu elitu Grada i mnoge od njezinih najviđenijih predstavnika.
Domaćin Melko
- U prilog mu je pri tome išlo nekoliko stvari: živost vlasičkih dana kada se u Gradu pojavljuju čak i oni neskloniji izlascima i druženjima, ponovno otvaranje Gradske kavane kao svojevrsnog izloga dubrovačke društvene kreme, veljun festanjula kao njeno tradicionalno okupljanje, njegova popularnost i brojna poznanstva s dubrovačkim Splićanima ili Dubrovčanima koji su povremeno ili trajno boravili u Splitu te, napokon, stalno društvo starog mu poznanika Melka Stankovića, uglednog dubrovačkog javnog bilježnika koji mu je neočekivano postao domaćin. Tako je Uvodić dobio pouzdanog vodiča kroz život Grada i svečarska događanja, ali i najboljeg posrednika pri sklapanju novih poznanstava te ulasku u relativno zatvorene krugove dubrovačke elite, premda je u svojim tekstovima obično bio posvećen ljudima s margine, koje je opisivao s puno šarma i topline.
Vlasteoske obitelji
Ljudi koje Uvodić susreće u Gradskoj kafani, na veljunu u Bondinu teatru ili u drugim ambijentima svojevrsni su crème de la crème onodobnog Dubrovnika: poseban utisak ostavili su mu posljednji izdanci drevnih dubrovačkih vlasteoskih obitelji Ivo Saraka, Vito Bassegli-Gozze i Luko Bona, njegovi sugovornici su i Tomo Glavić, Frano Bizzarro-Ohmučević, Marko i Ivo Rusko, Kiko i dr. Baldo Marinović, dr. Milo Katić, Jovo Bravačić, Vaso Birimiša, gradonačelnik Miće Mičić, Janko Kršnjavi, Šimun de Grazio, Eduard Nutrizio... Šjor Markov vlasički putopis, osim osebujnog doživljaja Grada i feste njegova zaštitnika, nosi u sebi i timbar onog što su suvremeni mu naraštaji Dubrovčana voljeli zvati "dubrovačkom dušom" – ističe urednik Ivanković.
Šta je sve bija
Marko Uvodić (Split, 1877. – 1947.), književnik, novinar i humorist, po "pravom zanimanju" visoki sudski činovnik u Splitu, poslijeratni upravitelj Muzeja Grada. Pisao je članke, reportaže i humoreske u Novom dobu, Jadranskoj pošti, Jadranskom dnevniku, Primorskoj pošti, zagrebačkim Novostima, iseljeničkim listovima Svijet i Naša Sloga, te humorističkim časopisima Duje Balavac i Grom, najčešće u dijalektu, a niz Markovih junaka "oživio je"' njegov brat, slikar, grafičar i karikaturist Anđeo Uvodić. Objavio je knjige "Spli'ska govorenja" i "Libar Marka Uvodića Splićanina", a posthumno izlazi "Drugi libar..." i nekoliko izdanja novela.
RSS Feed