Prva knjiga poezije Kaje Đerek
Uvijek oko Orlanda, sa svojim golubovima i sa dubrovačkom dječicom, bila je kao dio Grada, njegov inventar, nešto bez čega Stradun nije bio potpun! Zahvaljujući njoj danas u svojim obiteljskim albumima imamo fotografije iz tog vremena, z vremena kad digatala nije postojala i kad je one stare filmove sa 36 snimaka i te kako trebalo čuvati i pametno koristiti!“ rečeno je večeras u hotelu „Lero“ za Kaju Đerek, čija je prva knjiga pjesama, „Kaja zapisala…“ večeras predstavljena pred velikim brojem prijatelja.
„Žena koja je sa svojim aparatom bila face to face sa velikanima povijesti; Titom, Tuđmanom, Margaret Thacher, Elizabet Taylor i mnogima koji su posjetili Dubrovnik, snimala je i nas, slučajno ili ne u prolazu ili u pozi za fotografiju koja ostaje za vječnost. A onda se povukla, nestala sa Straduna, te u danima mirovine počela plesti, a onda i pisati lijepe pjesme, pjesme o ljubavi, životu, radosti i tuzi, i evo, ponudila nam je svoje pjesme u prvoj zbirci u svojoj 77 godini života!“ rekli su promotori večeras o Kaji Đerek.
Plivačica u mladosti, rekorder države u nekoliko disciplina, a onda sjajni fotograf, te od večeras pjesnik.
Vrlo ugodna večer u izvanrednom ambijentu hotela „Lero“ i u organizaciji Društva dubrovačkih pisaca.
Ostat će knjiga pjesama Kako možeš Sa ovoga svijeta poći Ništa ne ostaviti Imanja – dvorce – zdanja Ako nemaš baš ništa Onda ostavi barem pjesme Ostati će tvoje knjige Na kojima piše tvoje ime A to je više od bilo koje imovine Zatočen U oku U srcu U duši Zakopala sam te Ne možeš izaći Bura Bura vjetar zloće Ako imaš kotulu Podisat će ti je Na glavu Godine Sidrana u kući Kao brod u luci Isteklo vrijeme plovidbe | Gluha tišina Noć Tišina Strah povećava Još samo nedostaje Huk sove Da umrem od straha Istina života Tiho i nijemo Iščezlo vrijeme mladosti Ubrzano vrijedno burno Iščezlo vrijeme zrelosti Nadošlo vrijeme starosti Dobila mudrost i bolesti Život moj Rođena na kamenu Odgojena na kamenu Živjela pri kamenu Odlazim pod kamen Nikada ne kasnila Uvijek stizala Na vrijeme Da pokupim Ljubavne jade | Fotograf Uvijek sam se čudila Sama sebi Kako za tili čas Mogu Lažni kompliment izmisliti Lice koje je nemoguće Biti lijepo Mojom zaslugom postaje Umiljato Žao mi je Moj Grad Dubrovnik U ovoj ljepoti Grehota je umrijeti Ranjeno srce U mladosti Srce ranjavala U starosti Ožiljke prebrojavala |