Naslovnu stranicu i ovaj put osmislila je Nora Mojaš, urednički dio obavili su Boris Njavro, Davor Mojaš i Vinko Rožić, a „Literat“ otvara gospar Tomislav Šuljak sa svojih šest pjesama, uz zanimljiv podatak kako je to prvo objavljivanje pjesama ovog omiljenog Dubrovčanina. Uz njegove, tu su i pjesme Luka Paljetka iz njegove neobjavljene nove zbirke „Nakupine“, zatim tri do sada nikad objavljene pjesme pokojnog Milana Milišića koje je i ovaj put za „Literat“ ustupila njegova supruga Jelena Trpković. Kao redovni suradnik tu je i Vojo Šindolić sa svojim pjesmama iz ciklusa „Vježbanje darežljivosti“, kao i „stalni“ autori Marija Grazio, Josip Joško Škerlj i Stanko Krnjić, zatim Kaja Đerek, Marija Nenada, te prvi put sa svojim pjesmama Sanja Brbora i Marija Saltarić, kao i pjesnik sa Korčule Luka Krajančić.

Prozne priloge „Literata“ potpisuju Antun Pavešković, Domagoj Vidović, Boris Njavro, Marija Đanović, Marko Giljača, Valentina Vukman i Vinko Rožić sa svojim pričama.

Dramski dio „Literata“ nude dva zanimljiva teksta, nikad objavljena drama Matka Sršena „Monada za dvije mone“ te kraća dramska igra o Vojnovićima i Gundulićevom snu Davora Mojaša.

Hrvoje Ivanković otvara dio kojeg čini nekoliko „sjetnih“ tekstova, autor je sjajnog memoarskog teksta o znanom gosparu Grada Ivu Saraki, Stjepan Ćosić piše o Mari Natali, Ivan Vigjen o Zvonimiru Kisiću, Maja Nodari o blagdanu Gospe od Danača, a Nikola Šubić o Mavru Vetranoviću. U prilogu „O metamorfozi pjesnika stvari“ Tea Rogić Musa sjajno analizira Milišićevu pjesmu „Vjerujući u stvari“, Antun Karaman ponudio je prilog „Osmjeh sjetnog fauna“ ili priču o slikaru, Ivana Lovrić Jović za ovaj „Literat“ eskluzivno je sačuvala jedan od otkrivenih testamenata i oporuka uz njena pojašnjena pronađenog starog teksta , a o Ivaninom istraživanju dubrovačkih frančezarija prilog je napisala Katja Bakija. „Dalmatinski boravak“ putopis je po našim krajevima njemačkog pisca Ernsta Jungera iz tridesetih godina prošlog 20. stoljeća, do sada neobjavljen, a u „Literatu“ u prijevodu Maria Kopića, a tu je i Đivo Bašić sa svojim sad već redovnim duhovitim prilogom.

Raznoliko tematski i stilom pisanja, svakako dovoljno za privući i ovaj put dubrovačku čitalačku publiku. Po najavama predstavljanje „Literata“ broj 6. trebalo bi se dogoditi u prvom dijelu prosinca i po najavama i po običaju u Art radionici Lazareti.

Tekst i fotografije: Mia Njavro (DuList)

U predstavljanju ove knjige i sačuvanih pjesama Mara Šehovića sudjelovali su akademici Tonko Marojević i Luko Paljetak, te ispred izdavača Boris Njavro. Stihove će čitati Edi Jertec, a zasvirat će Galaktički vapaj i Alen Redžović, a svi zajedno učinili su ovu večer emotivnom, prisjećajući se zajedno s publikom ovog poznatog dubrovačkog umjetnika.

Nakon izložbe i koncerta, bio je prikazan i trominutni film Zlatka Tomića i Igora Knezovića snimljenog za vrijeme izložbe skulptura Mara Šehovića pod nazivom ”Pazi lomljivo” u udruzi mladih Orlando 2011. Skulpture su nastale u razdoblju kada je Maro imao tek 16 godina.
Akademik Tonko Maroević svjedok je Marova umjetničkog stvaralaštva još od prvih dana, te mu je posvetio nekolik oriječi na promociji i kao kiparu, govoreći o njegovom ‘upisivanju značenja’, gdje Maro ‘između svjetla i sjene stvara ravnodušni svijet oblika, koji nas uvlači usebe, na neki način usisava’.

– Njegova žestina i energija koju je uložio sada na neki način emanira. Dakle, energija jednom u to upisana na neki način prokušava proživjeti. Koliko god je riječ o mladom prekinutom životu, on se proveo kroz skulpture i stihove o kojima ćemo govorili – kazao je među ostalim Maroević, dok se Njavro prisjetio kako je Šehović svoje stigove zapisivao.
-Na papiriće, mobitel, te kako je cijela priča na kraju došla do objave ‘Teške vode’. Naime, iza Mara su ostale su njegove neobjavljene pjesme, koje je stalno zapisivao u svoje mobitele, pronađene i sačuvane zahvaljujući njegovoj majci Jani i sestri Deši, koje su sada objavljene u njegovoj drugoj zbirci pjesama „Teška voda“, novom izdanju Društva dubrovačkih pisaca, objavljenoj njemu u spomen – kazao je Njavro.

Maroević je također o Maru zapisao zapisao ‘Lirski dnevnik Mara Šehovića svjedoči ‘bolnu prenapregnutost, nemirenje sa svijetom i otpor prema nezadovoljavajućoj zbilji, uz želju za iskazati svoj egzistencijalni nespokoj i svoj aktivni odmak od uobičajenih normi i zahtijeva’.
Upravo je akademik Paljetak dao ime ‘Teška voda’ ovoj knjizi, za što je kazao kako je osjećao da je to ‘njegova dužnost’ prema Maru.
– Već u prvoj zbirci poezije ‘Osiromašeni uran’ objavljenoj za života, Maro Šehović uz pomoć poetskoga zmaja uspostavio je svoj savez s vječnošću (…). Nastajali su ti stihovi kao svirka harfe na oblaku, kao glazba’ koračnice za preko leševa’, sa svješću da je pjesniku kakav je on, s gorkim okusom duše, ‘lovorov vijenac bio trnje bili elektrošokovi’. Spomenuti zmaj hranio se osiromašenim uranom, jedinom svojom mogućom hranom – kazao je među ostalim Paljetak, kazavši da unatoč onom ‘ništa iza mene ostati neće’, ostao je iza Mara i stih i vidljive skulpture, nevidljivim i vidljivim prstima oblikovana tvar (…) – kazao je među ostalim Luko Paljetak.

‘Ljudi ne kontaju koliko smrt sadrži besmrtnost’ – biografija Mara Šehovića:

Maro Šehović rođen je 19. srpnja 1973. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Njegovu prvu zbirku pjesama Osiromašeni uran objavila je Matica hrvatska, ogranak Dubrovnik, 2007. godine, a uz pisanje pjesama, bavio se i kiparstvom, te je već sa 14 godina imao svoju samostalnu izložbu u foajeu Kazališta „Marina Držića“. Pamtimo i njegovu samostalnu izložbu kiparskih radova 2011. u Klubu mladih Orlando, gdje je izložio „cijele kipove“ i koji dan iza u Art radionici Lazareti izložba sa“slomljenim kipovima“. Na žalost, 11. lipnja 2012. godine Maro Šehović nakon kraće bolesti umire od upale pluća u dubrovačkoj bolnici.

Uz veliku pomoć Marove majke Jane, zbirku je za tisak priredio Boris Njavro, veliku pomoć dao je i akademik Luko Paljetak.

U petak, 6. studenog u 20 sati u Lazaretima

„Ljudi ne kontaju koliko smrt sadrži besmrtnost“ zapisati će Maro Šehović u jednom od svojih pronađenih i sačuvanih, objavljenih stihova u zbirci pjesama „Teška voda“ u izdanju Društva dubrovačkih pisaca.

Maro Šehović rođen je 19. srpnja 1973. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Njegovu prvu zbirku pjesama Osiromašeni uran objavila je Matica hrvatska, ogranak Dubrovnik, 2007. godine, a uz pisanje pjesama, bavio se i kiparstvom, te je već sa 14 godina imao svoju samostalnu izložbu u foajeu Kazališta „Marina Držića“. Pamtimo i njegovu samostalnu izložbu kiparskih radova 2011. u Klubu mladih Orlando, gdje je izložio „cijele kipove“ i koji dan iza u Art radionici Lazareti izložba sa“slomljenim kipovima“. Na žalost, 11. lipnja 2012. godine Maro Šehović nakon kraće bolesti umire od upale pluća u dubrovačkoj bolnici.

Iza njega ostale su njegove neobjavljene pjesme, koje je stalno zapisivao u svoje mobitele, pronađene i sačuvane zahvaljujući njegovoj majci Jani i sestri Deši, koje su sada objavljene u njegovoj drugoj zbirci pjesama „Teška voda“, novom izdanju Društva dubrovačkih pisaca, objavljenoj njemu u spomen.

Uz veliku pomoć Marove majke Jane, zbirku je za tisak priredio Boris Njavro, veliku pomoć dao je i akademik Luko Paljetak, a pogovor je napisao akademik Tonko Maroević, svjedok Marova umjetničkog stvaralaštva od prvih dana, koji je između ostalog u svom završnom tekstu zapisao „Lirski dnevnik Mara Šehovića svjedoči bolnu prenapregnutost, nemirenje sa svijetom i otpor prema nezadovoljavajućoj zbilji, uz želju za iskazati svoj egzistencijalni nespokoj i svoj aktivni odmak od uobičajenih normi i zahtijeva“.