Sadržaj je preuzet sa stranica DuLista

Miha, Miho Đanović, čeljadi je znani postijer od Grada, pa i nešto šire po Dubrovniku. Sa kućnim brojem u Medovićevoj ulici, onoj prvoj od Pila kad se siđe na Stradun, uz dugi i visoki zid Male braće, u ulici koja vodi sve do gore prijeko Prijekog, uza skale do Pelina i podno Minčete. Tu živi s obitelji, kao što živi u cijelom Gradu, u svakoj mu ulici, svakom kantunu, placeti… U svom điru sve te godine koje je proveo kao postijer, raznoseći u svojoj bursi od pošte razne čestitke, kartoline, pisma, račune i mirovine, tužne i radosne vijesti, pa i foje kao nekad Mato Novinar. Ulazeći u domove čeljadi Grada, noseći im i radost i tugu, sve ih je zno, sve ih je upoznao.

– Doživio sam lijepih i tužnih stvari tijekom svoje 39-godišnje karijere, ali nisam se htio prisjećati tužnih, već onih zanimljivih stvari koje su spontano dolazile. Na Prijekome sam 13 godina stalno nosio poštu, tu su većinom bila starija ćeljad, pa je s njima trebalo stati i popričati, napraviti im neku uslugu i nasmijati se. Pričao bih ja ovakve doživljaje s terena pa me dosta prijatelja poticalo da to i zabilježim. Sreo sam Borisa Njavra koji mi je rekao da će to biti jedna interesantna knjiga – rekao je Đanović te dodao kako je u zadnje vrijeme radio u sortirnici zajedno s još 26 ljudi, pa se onda ona zatvorila, te kako ističe: ‘Meni nije puno falilo do otpremnine, tako da sam slobodno vrijeme iskoristio za pisanje ove knjige’.

Postao je dio njihovih domova. I navika, običaja, priča, kundurarija, noseći sa sobom svoju bursu od pošte postao je neizostavni dio života Grada. Onaj kojeg se čeka svako jutro, što zbog neke važne vijesti, nekog tajnovita pisma, možda i zbog po koje riječi s njim, onako uz put, ili mirovine od koje se živi. Onda je i on pošao u mirovinu i počeo se sjećati, pomalo počeo i zapisivati sve to što je doživio i proživio kao postijer u Gradu. I malo šire.

Uz autora, u predstavljanju ove vesele i zanimljive knjige o čeljadi Grada nekad, sudjelovali su i autorovi prijatelji Mato Jerinić, Boris Njavro i Sabastijan Vukosavić, a ovu večer posebno su uljepšali i primorski svatovi!

** sadržaj je prenesen sa stranica DuLista

O knjizi su govorili akademik Luko Paljetak, nakladnik Zoran Bošković, a stihove je govorio glumac Kazališta Marina Držića Boris Matić. Za glazbeni dio bio je zadužen Vedran Mezei a voditelj programa bio je Boris Njavro.
​
‘Mrvice za Lazara’ četvrta je autorova zbirka pjesama, djelo koje je nastavak dugogodišnjeg pjesničkog stvaralaštva ovog dubrovačkog pjesnika, dobitnika nagrada i sudionika mnogih pjesničkih susreta.

Miha, Miho Đanović, čeljadi je znani postijer od Grada, pa i nešto šire po Dubrovniku. Sa kućnim brojem u Medovićevoj ulici, onoj prvoj od Pila kad se siđe na Stradun, uz dugi i visoki zid Male braće, u ulici koja vodi sve do gore prijeko Prijekog, uza skale do Pelina i podno Minčete.

Tu živi s obitelji, kao što živi u cijelom Gradu, u svakoj mu ulici, svakom kantunu, placeti… u svom điru sve te godine koje je proveo kao postijer, raznoseći u svojoj bursi od pošte razne čestitke, kartoline, pisma, račune i mirovine, tužne i radosne vijesti, pa i foje kao nekad Mato Novinar. Ulazeći u domove čeljadi Grada, noseći im i radost i tugu, sve ih je zno, sve ih je upoznao.

Postao je dio njihovih domova. I navika, običaja, priča, kundurarija, noseći sa sobom svoju bursu od pošte postao je neizostavni dio života Grada. Onaj kojeg se čeka svako jutro, što zbog neke važne vijesti, nekog tajnovita pisma, možda i zbog po koje riječi s njim, onako uz put, ili mirovine od koje se živi. Onda je i on pošao u mirovinu i počeo se sjećati, pomalo počeo i zapisivati sve to što je doživio i proživio kao postijer u Gradu. I malo šire.

​I evo, ukoričeni su njegovi zapisi o tome što se sve zbilo ili što se trebalo zbiti, u godinama dok je bio postijer u Gradu. Za ugodno čitanje i lagano sjećanje…      ​

Novu Krnjićevu zbirku objavila je nakladnička kuća „Bošković“, a njoj će prigodno govoriti akademik Luko Paljetak, nakladnik Zoran Bošković, stihove će čitati glumac Kazališta Marina Držića Boris Matić, za glazbeni dio zadužen je Vedran Mezei, a voditelj programa je Boris Njavro.

​„Mrvice za Lazara“ četvrta je zbirka pjesama Staka Krnjića, djelo koje je nastavak dugogodišnjeg pjesničkog stvaralaštva ovog dubrovačkog pjesnika, dobitnika nekoliko nagrada i priznanja, te sudionika mnogih pjesničkih susreta.