Društvo dubrovačkih pisaca objavilo je zbirku priča, sjećanja na nekadašnji Grad i njegove ulice i čeljad, „Suvišna roba“ našeg sugrađanina sa adresom u Zagrebu, Antuna Paveškovića.
Antun Pavešković ugledao je svjetlo dana u dubrovačkom rodilištu 15. travnja 1957. Pokušao je s ulicom Garište, ali je već u dojenačkoj dobi shvatio da je Karmen sudbina i nastavio s odrastanjem u Pobijanoj. Nije čudo da je Studentski teatar Lero iz Pila preselio u karmenašku Saracinu, budući je Paveško, kako su ga praktično oslovljavali, već u to doba bio zakleti „lerovac“. Kazalište nije postalo njegova sudbina, pa je, iskušavši tri fakulteta, diplomirao „pokojnu“ jugoslavistiku na Filozofskom u Zagrebu. Nostrificiravši diplomu, doktorira kroatistiku. Osim što je u Zagrebu, Splitu i Zadru honorarno davio studoše, radio je kao predavač hrvatskog za arapske polaznike u tadašnjem Titovu Velenju, spiker-voditelj Radio Zagreba, a sada je zaposlen u HAZU.
Napisao je niz stručnih knjiga i radova, a i knjigu proze Oproštaj. Objavljivao kritike i proze u časopisima Dubrovnik, Forum, Republika, Književna Rijeka, Mogućnosti. U časopisu Republika bio urednikom godinama, ali je zbog dobne nepodobnosti (ostali urednici su ipak u osmom i devetom desetljeću života) časno otpušten iz istoga.
Antun Pavešković ugledao je svjetlo dana u dubrovačkom rodilištu 15. travnja 1957. Pokušao je s ulicom Garište, ali je već u dojenačkoj dobi shvatio da je Karmen sudbina i nastavio s odrastanjem u Pobijanoj. Nije čudo da je Studentski teatar Lero iz Pila preselio u karmenašku Saracinu, budući je Paveško, kako su ga praktično oslovljavali, već u to doba bio zakleti „lerovac“. Kazalište nije postalo njegova sudbina, pa je, iskušavši tri fakulteta, diplomirao „pokojnu“ jugoslavistiku na Filozofskom u Zagrebu. Nostrificiravši diplomu, doktorira kroatistiku. Osim što je u Zagrebu, Splitu i Zadru honorarno davio studoše, radio je kao predavač hrvatskog za arapske polaznike u tadašnjem Titovu Velenju, spiker-voditelj Radio Zagreba, a sada je zaposlen u HAZU.
Napisao je niz stručnih knjiga i radova, a i knjigu proze Oproštaj. Objavljivao kritike i proze u časopisima Dubrovnik, Forum, Republika, Književna Rijeka, Mogućnosti. U časopisu Republika bio urednikom godinama, ali je zbog dobne nepodobnosti (ostali urednici su ipak u osmom i devetom desetljeću života) časno otpušten iz istoga.
| U DHK trenutno uređuje Malu knjižnicu i predsjeda Nadzornim odborom. Nakon više pokušaja konačno je primljen u Društvo dubrovačkih pisaca. Bio je predsjednik i višekratno član Prosudbenog povjerenstva nagrade «Ksaver Šandor Gjalski» za najbolje prozno djelo u Hrvatskoj. Predsjednik je Hrvatske udruge za generativnu antropologiju – prednost ove funkcije jest to da nitko ne zna što je generativna antropologija. Već je više od trideset godina i Zagrepčanin, o čemu njegova kći Matea (najvažnije što je u životu napravio!), ima svoje mišljenje. Otišao je iz Karmena, ali, očekivano, Karmen nikada nije otišao iz njega. |
Zbirka priča „Suvišna roba“ vraća nas u dane odrastanja autora, u ulice koje su ga odgojile, među čeljad s kojom je živio, na Porporelu na kojoj se igrao, u Grad u kojem je živio i sad ga se iz Zagreba prisjeća. Knjiga je objavljena u biblioteci „Mirac“, tehnički je opremio Nedim Meco, a predgovor je napisao Predrag Matvejević. Predstavljanje knjige po najavama biti će vrlo skoro u Dubrovniku i u Zagrebu.
RSS Feed